ZOVA KAO LIJEK: DONOSIMO RECEPTE ZA SIRUP I ČAJ

Zova se još iz doba Hipokrata smatra ljekovitom biljkom, a njena svojstva će pomoći u liječenju upala, probavnih tegoba, reumatoidnih oboljenja i astme, potiče znojenje i čisti organizam od toksina.

Postoji tridesetak vrsta unutar porodice zova. Najznačajnije su crna i crvena zova, a na našim se prostorima najčešće koristi crna - Sambucus nigra.



Ljekovita svojstva zove

Zova ima diuretička, laksativna i protuupalna svojstva. Grčki liječnici koristili su zovu kao diuretik, kod ženskih bolesti, ali i kod nečiste kože. Od srednjeg vijeka zovina se ljekovita svojstva koriste za poticanje znojenja i olakšavanje iskašljavanja. U ljekovite svrhe koriste se svi dijelovi zove: cvijet, lišće, bobice, kora i korijen.

Vrući čaj od cvijeta zove koristan je kod prehlade, gripe, sinusitisa, upale krajnika, upale grla, reumatoidnih oboljenja i astme, potiče znojenje i čisti organizam od toksina.

Čaj od lišća koristi se kod nečiste kože, pospješuje izlučivanje mokraće. Čaj od lišća i kore djeluje laksativno. Od korijena i kore bazge radi se mast protiv ekcema i psorijaze.

Bobice su bogate antioksidansima, uz obilje C vitamina sadrže i B1, B6 te E vitamina.

Može li zova naštetiti zdravlju?

Korijen, list, stabljika i nezreli plod sadrže cijanogene glikozide, kako bi se izbjeglo trovanje bitna je pravilna upotreba. Zanimljivo je da novija istraživanja pokazuju da bi cijanogeni glikozidi u budućnosti mogli imati važnu ulogu u terapiji malignih oboljenja.

Zreli plod i cvijet sigurni su za upotrebu. Ipak, konzumacija većih količina nedovoljno kuhanih bobica može izaziva mučninu. Lišće zove bere se tek kad je potpuno razvijeno. Kora zove sabire se s debljih grana u proljeće, a upotrebljava se njen srednji, zeleni sloj. O sigurnosti upotrebe u trudnoći i laktaciji ne postoji dovoljno podataka.

Pripremite sok i čaj od zove

Sirup od cvjetova zove vrlo je popularan i često se priprema u našim domaćinstvima.

Potrebni sastojci: cvijet zove (ubran za suhog vremena, daleko od prometnica),šećer,limun te limunska ili askorbinska kiselina.

Recepture su uglavnom vrlo slične:  10 cvjetova zove potopimo u 1 l vode i ostavimo da stoji 24 sata. Drugi dan procijedimo i dodamo 1 kg šećera i miješamo dok se ne otopi. Sirupu dodamo sok od 2 nešpricana limuna, ulijemo u sterilizirane boce i dobro zatvorimo.

Pozitivna strana sirupa je što nema umjetnih boja niti dodanih aditiva , ali ima značajnu količinu šećera i ne preporučuje se svakodnevna konzumacija. Bolja varijanta je umjesto sirupa napraviti sok gdje se umjesto šećera dodaje stevija. Treba imati na umu da je takav sok potrebno brzo potrošiti.

Slično kao kod cvjetova, od bobica zove može se raditi sirup uz dodatak šećera i vode, ili visokovrijedan matični sok dobiven tiještenjem. Sok od bobica zove bogat je antioksidansima, vitaminima i mineralima. S obzirom na to da se ne preporučuje konzumirati sirove bobice potrebno ih je prokuhati 10 tak minuta prije tiještenja. Preporuka je konzumirati 30mL čistog soka ili razrijeđenog s vodom, piše Ordinacija.hr.

Čaj (infuz) od osušenih cvjetova zove priprema se tako da se od 5 g cvijeta prelije s 250 mL vruće vode, zatim se ostavi da odstoji 15 minuta i procijedi. Konzumira se tridesetak minuta prije jela, nekoliko puta na dan.

Čaj (dekokt) od bobica se priprema tako da 10-15g suhih bobica kuhamo u pola litre vode 10 minuta, ostavimo da odstoji 10 minuta i procijedimo. Dodamo sok limuna, po želji zasladimo i pijemo tijekom dana. Ovaj čaj može djelovati blago laksativno.

Osim sokova, sirupa te čajeva, od zove možemo pripremiti marmeladu, pekmez, liker kao i vino, a popularno je i pohanje cvjetova. Prilikom konzumiranja proizvoda od zove potrebno je obratiti pažnju na udio šećera jer razni sokovi, sirupi i pekmezi često sadrže velike količine dodanog šećera.